Jerina Branković, poznata i kao Jerinа Kantakuzin (oko 1400 – 3. maj 1457), bila je srpska despotica, supruga despota Đurđa Brankovića i jedna od najznačajnijih žena u političkom i dinastičkom životu Srpske despotovine u prvoj polovini XV veka. Poticala je iz ugledne vizantijske porodice Kantakuzin.
U srpskoj narodnoj tradiciji ostala je poznata pod nadimkom „Prokleta Jerina“, koji je vekovima vezivan za priče o teškom radu stanovništva prilikom izgradnje Smederevske tvrđave, njenoj navodnoj surovosti i drugim legendama. Istorijski izvori, međutim, pružaju znatno složeniju sliku njene ličnosti. Jerina je bila članica jedne od najuglednijih vizantijskih porodica, žena srpskog despota i majka naslednika srpskog prestola, a njen položaj bio je povezan sa složenom diplomatijom između Srbije, Vizantije, Ugarske i Osmanskog carstva.
Poreklo
Jerina je poticala iz porodice Kantakuzin, jedne od najuglednijih aristokratskih porodica kasnog Vizantijskog carstva.
Njeno ime bilo je Irina, odnosno Jerina u srpskom obliku.
Bila je ćerka Dimitrija Kantakuzina, a njen deda bio je Teodor Kantakuzin, pripadnik vizantijske aristokratije.
Porodica Kantakuzin bila je povezana sa carskom dinastijom Kantakuzina, koja je u XIV veku dala i vizantijskog cara Jovana VI Kantakuzina.
Ovaj brak je zato imao veliki politički značaj. Đurađ Branković nije se oženio nepoznatom vizantijskom plemkinjom, već pripadnicom veoma uglednog aristokratskog roda.
Brak sa Đurđem Brankovićem
Jerina se udala za Đurđa Brankovića oko 1414. godine.
Đurađ je u to vreme bio jedan od najmoćnijih srpskih velikaša.
Nakon smrti despota Stefana Lazarevića 1427. godine, Đurađ je nasledio srpski presto i postao despot Srbije.
Jerina je time postala despotica Srbije.
Njihov brak imao je i političku dimenziju.
Veze sa vizantijskom aristokratijom povećavale su ugled Brankovića, a Jerinino poreklo povezivalo je srpski dvor sa političkim i kulturnim krugovima Vizantije.
Deca
Đurađ i Jerina imali su više dece.
Njihovi sinovi bili su:
- Grgur Branković,
- Stefan Branković,
- Lazar Branković.
Ćerke su bile:
- Mara Branković,
- Katarina Branković,
- Jelena Branković.
Njihova deca bila su uključena u složenu mrežu dinastičkih brakova.
Mara Branković
Mara je postala supruga osmanskog sultana Murata II.
Ovaj brak bio je jedan od najvažnijih primera diplomatskih veza između Brankovića i osmanske dinastije.
Mara je kasnije imala veliki ugled na osmanskom i evropskom prostoru.
Katarina Branković
Katarina se udala za Ulriha II Celjskog, pripadnika moćne ugarske velikaške porodice.
Jelena Branković
Jelena je postala supruga bosanskog kralja Stefana Tomaševića.
Preko svoje dece Jerina je tako bila povezana sa srpskim, osmanskim, ugarskim i bosanskim političkim krugovima.
Jerina kao despotica
O ulozi Jerine Branković u državnoj politici nema dovoljno sačuvanih izvora da bi se mogla rekonstruisati kao potpuno samostalna politička figura.
Ipak, njeno prisustvo na dvoru bilo je značajno.
Kao supruga despota i majka njegovih naslednika, imala je važnu dinastičku ulogu.
Njeno vizantijsko poreklo omogućavalo je Brankovićima veze sa grčkim i vizantijskim kulturnim krugovima.
U vreme kada su politički brakovi bili jedan od najvažnijih instrumenata međunarodne politike, Jerinin položaj nije bio samo porodičan.
Izgradnja Smederevske tvrđave
Jerina je najviše ostala zapamćena u vezi sa izgradnjom Smederevske tvrđave.
Nakon što je Đurađ Branković preuzeo vlast 1427. godine, morao je da napusti Beograd, koji je prema ranijem dogovoru vraćen Ugarskoj.
Za novu prestonicu izabrano je Smederevo.
Izgradnja tvrđave počela je 1428. godine.
Tvrđava je građena u veoma teškim uslovima i predstavljala je ogroman građevinski poduhvat.
Srednjovekovni izvori i kasnija tradicija povezivali su Jerinu sa njenom izgradnjom.
Prema narodnom predanju, ona je bila odgovorna za prinudni rad stanovništva i zbog toga je dobila nadimak „Prokleta Jerina“.
Međutim, istoriografija zahteva oprez.
Za veliki deo priča o njenoj navodnoj surovosti nema dovoljno pouzdanih savremenih dokaza.
„Prokleta Jerina“
Nadimak „Prokleta Jerina“ postao je jedan od najpoznatijih primera kako istorijska ličnost može da bude potpuno preoblikovana u narodnoj tradiciji.
U srpskim narodnim pričama Jerina se opisuje kao:
- surova,
- bezosećajna,
- pohlepna,
- opsednuta gradnjom tvrđava,
- žena koja je kažnjavala narod teškim radom.
Brojne tvrđave, ruševine i gradine u Srbiji i okolnim krajevima u narodnoj tradiciji povezivane su sa njom.
Za takve lokalitete koristio se izraz „Jerinin grad“.
Međutim, veliki broj tih utvrđenja nije imao nikakvu stvarnu vezu sa Jerinom.
Ovo je tipičan primer narodnog pripisivanja velikih građevinskih poduhvata jednoj istorijskoj ličnosti.
Legenda o Smederevskoj tvrđavi
Jedna od najpoznatijih legendi govori da je Jerina naredila da se tvrđava gradi po svaku cenu i da je narod bio izložen ogromnim naporima.
U pojedinim verzijama predanja Jerina se čak opisuje kao žena koja je svojim ponašanjem izazivala nesreće i stradanja.
Istorijska stvarnost bila je složenija.
Smederevska tvrđava bila je ogromno vojno i političko zdanje čija je izgradnja zahtevala ogroman broj ljudi i resursa.
Za srednjovekovnu državu koja je bila neposredno ugrožena Osmanlijama, izgradnja tako snažnog utvrđenja nije bila luksuz.
Bila je pitanje opstanka.
Zbog toga je teško odvojiti stvarne posledice teškog rada od kasnijeg narodnog objašnjenja u kojem je sva krivica pripisana Jerini.
Smederevo i politička uloga Jerine
Smederevo nije bilo samo vojna tvrđava.
Postalo je nova prestonica Srpske despotovine.
U okviru Velikog grada nalazio se dvorski kompleks, a tvrđava je postala sedište despotske administracije.
Jerina je kao despotica živela na dvoru u Smederevu i bila neposredno povezana sa životom prestonice.
Njeno prisustvo u Smederevu kasnije je dodatno doprinelo stvaranju legendi o „Prokletoj Jerini“.
Dinastička politika
Jerina je bila majka dece koja su kasnije sklapala brakove sa najvažnijim političkim kućama Balkana.
Njenim kćerkama pripala je važna uloga u diplomatiji Brankovića.
Brak Mare sa sultanom Muratom II predstavljao je sredstvo za očuvanje mira između Srbije i Osmanskog carstva.
Katarinin brak sa Ulrihom II Celjskim povezao je Brankoviće sa jednom od najmoćnijih porodica srednje Evrope.
Jelena je brakom sa Stefanom Tomaševićem povezala Brankoviće sa bosanskom kraljevskom kućom.
Ovakvi brakovi pokazuju da je porodica Branković koristila dinastiju kao važan instrument spoljne politike.
Jerina i Grgur Branković
Jerinin sin Grgur Branković bio je jedan od naslednika porodice.
Grgur je upravljao oblastima u ime svog oca i bio uključen u odnose sa Osmanlijama.
Godine 1441. Grgur je pao u nemilost sultana Murata II.
Prema izvorima, Grgur i njegov brat Stefan bili su oslepljeni.
Stefan je kasnije postao despot Srbije.
Ovaj događaj predstavlja jedan od najtežih trenutaka u istoriji porodice Branković.
Poslednje godine Đurđa Brankovića
Đurađ Branković umro je 24. decembra 1456. godine.
Jerina ga je nadživela samo nekoliko meseci.
Nakon njegove smrti država je ušla u novu fazu dinastičke krize.
Na vlast je došao njihov sin Lazar Branković.
Lazar je umro već 20. januara 1458. godine, a nakon njegove smrti na vlast je došao Jerinin slepi sin Stefan Branković.
Jerina je tako u poslednjim godinama života doživela raspad političkog sistema koji je njen muž decenijama pokušavao da održi.
Smrt
Jerina Branković umrla je 3. maja 1457. godine.
Sahranjena je u manastiru Koporin, prema tradicionalno prihvaćenom mišljenju.
Njena smrt dogodila se samo nekoliko meseci nakon smrti njenog supruga Đurđa.
Time je nestala jedna od najvažnijih žena srpskog dvora prve polovine XV veka.
Istorijska ličnost i narodna legenda
Jerina Branković predstavlja jednu od najupečatljivijih razlika između istorijskih izvora i narodnog predanja.
Istorijski gledano, bila je:
- vizantijska plemkinja,
- supruga srpskog despota,
- majka srpskih vladara,
- članica dinastije povezane sa najmoćnijim kućama Balkana,
- savremenica izgradnje Smederevske tvrđave.
U narodnom sećanju postala je:
„Prokleta Jerina“.
Ta transformacija nije nastala samo zbog njenog karaktera, već i zbog velikih građevinskih poduhvata i teških istorijskih okolnosti.
Smederevska tvrđava bila je simbol ogromnog napora stanovništva.
Kada je država kasnije propala, narodna tradicija je potrebu za objašnjenjem teških vremena pretočila u priču o jednoj krivoj osobi.
Jerina je tako postala gotovo mitska figura.
„Jerini gradovi“
Na prostoru Srbije i susednih zemalja postoji veliki broj lokaliteta koji se u narodnom predanju nazivaju:
„Jerinin grad“ ili „Jerinin gradovi“.
Takvi nazivi vezani su za različite stare tvrđave i ruševine.
U većini slučajeva ne postoje istorijski dokazi da ih je Jerina podigla.
Fenomen je nastao zbog toga što je narod velike, stare i često napuštene tvrđave povezivao sa najpoznatijom ženskom ličnošću svog vremena koja je ostala povezana sa gradnjom Smedereva.
Jerina u književnosti i kulturi
Lik Jerine Branković postao je tema brojnih književnih dela, narodnih pesama, pripovedaka i istorijskih romana.
U njima se često pojavljuje kao izrazito negativna ličnost.
Savremena istoriografija, međutim, nastoji da razdvoji istorijske podatke od kasnije legende.
Zbog toga se danas Jerina posmatra pre svega u kontekstu:
- dinastije Branković,
- vizantijsko-srpskih odnosa,
- osmansko-srpskih odnosa,
- izgradnje Smedereva,
- položaja žena na srednjovekovnim dvorovima.
Istorijski značaj
Jerina Branković bila je jedna od najvažnijih žena srpskog dvora u XV veku.
Njena biografija povezuje poslednje decenije Vizantijskog carstva sa istorijom Srpske despotovine i početkom osmanske dominacije na Balkanu.
Njena porodica bila je direktno povezana sa događajima koji su oblikovali Balkan:
- izgradnjom Smederevske tvrđave,
- padom Carigrada,
- osmanskim osvajanjem Srbije,
- dinastičkim vezama sa Osmanlijama,
- padom Srpske despotovine.
Njeno mesto u istoriji dodatno je učvrstila narodna tradicija, koja ju je pretvorila u jednu od najpoznatijih ženskih figura srpskog srednjeg veka.
Istorijska Jerina, međutim, bila je mnogo složenija od „Proklete Jerine“ iz predanja.
Bila je vizantijska aristokratkinja koja je kroz brak sa Đurđem Brankovićem postala srpska despotica i majka naslednika prestola u trenutku kada se srednjovekovni politički poredak Balkana ubrzano raspadao.
Porodica
| Osoba | Odnos |
|---|---|
| Dimitrije Kantakuzin | otac |
| Đurađ Branković | suprug |
| Grgur Branković | sin |
| Stefan Branković | sin |
| Lazar Branković | sin |
| Mara Branković | ćerka |
| Katarina Branković | ćerka |
| Jelena Branković | ćerka |
Hronologija
| Godina | Događaj |
| oko 1400. | Rođena Jerina Kantakuzin |
| oko 1414. | Udaje se za Đurđa Brankovića |
| 1427. | Đurađ postaje despot Srbije; Jerina postaje despotica |
| 1428. | Počinje izgradnja Smederevske tvrđave |
| 1439. | Osmanlije osvajaju Smederevo |
| 1444. | Obnovljena Srpska despotovina |
| 1441. | Grgur i Stefan Branković oslepljeni po naredbi Murata II |
| 1453. | Pad Carigrada |
| 1456. | Umire Đurađ Branković |
| 1456. | Lazar Branković postaje despot |
| 3. maj 1457. | Umire Jerina Branković |
| 1458. | Umire Lazar Branković; Stefan Branković postaje despot |
| 1459. | Pad Smedereva i kraj Srpske despotovine |
Vidi još
- Đurađ Branković
- Lazar Branković
- Stefan Branković
- Mara Branković
- Smederevska tvrđava
- Srpska despotovina
- Brankovići
- Vizantijsko carstvo
- Mehmed II
- Murat II
- Manastir Koporin
- Sremska despotovina
Literatura
- Konstantin Filozof, Žitije despota Stefana Lazarevića.
- Sima Ćirković, radovi o dinastiji Branković i Srpskoj despotovini.
- Andrija Veselinović, Država srpskih despota.
- Vladimir Ćorović, Istorija Srba.
- Srpska enciklopedija, SANU i Matica srpska.
- Istorijske zbirke srpskih srednjovekovnih povelja i diplomatičke građe.
